Bruksizam – škripanje zubima
Pod pojmom bruksizam podrazumijevamo škripanje zubima ili pretjerano stiskanje zubi bez svjesne kontrole. Sile koje se pritom javljaju i djeluju na zube, desni i zglobove tri su puta veće nego prilikom žvakanja.
Postoje dva oblika bruksizma. Jedan oblik uključuje pokrete donje čeljusti i ponekad može biti praćen glasnim zvukom škripanja. Ovo je vjerojatno najpoznatiji oblik, jer nije tako rijetko da se partneri bune na ovakve zvukove koji su iritantni, a mogu i probuditi iz sna.
Kod drugog oblika nema pokreta donje čeljusti, te je zbog toga nečujan, a ljudi s ovakvim oblikom najčešće nisu ni svjesni ove pojave.
Stiskanje zubima
Stiskanje zubima bez pokreta donje čeljusti javlja se i danju i noću. Danju je ono vezano obično uz teži fizički rad te uz stresne, psihički napete situacije.
Bruksizam koji je povezan s pokretima donje čeljusti i koji proizvodi tako neugodno škripanje javlja se isključivo tokom sna. Istraživanja su pokazala da su stres, anksioznost i napetost osnovni uzroci većine ovih poremećaja.
S obzirom na dob bruksizam se najčešće javlja u kasnoj adolescenciji. Postoji i oblik bruksizma koji se javlja u djece, oko 5-6 godine života i vezan je uz procese rasta i razvoja, a on predstavlja pokušaj „uštimavanja“ odnosa donje i gornje čeljusti.
Trošenje cakline
Osim već spomenutog škripanja, uz bruksizam se najčešće javlja pojačano trošenje cakline zubi, neuobičajena oštećenja i pucanje cakline, ispuna, pa i protetskih radova.
Kod težih oblika dolazi do tolikog trošenja zuba da se „potroši“ caklina i izloži dentin, zbog čega ovakvi pacijenti pate i zbog preosjetljivosti na hladno. Teže oblike može pratiti osjećaj napetosti i umora u žvačnim mišićima, glavobolje osobito izražene u jutarnjim satima. Moguća je i pojava boli u uhu i oko čeljusnog zgloba.
Budući da se trošenjem zuba gubi zagriz mijenja se i fizionomija (oblik) lica, što dovodi do približavanja nosa i brade. Zbog pretjerane aktivnosti žvačnih mišića dolazi do njihovog jačanja, što uzrokuje karakterističan četvrtast izgled donje trećine lica.
KAko se liječi bruksizam
Osobe s ovim problemom, ako su ga svjesne, nerijetko shvaćaju ovaj problem olako. U početku nema nikakvih promjena na zubima,a nema ni ostalih simptoma koji bi ih natjerali stomatologu. Pacijenti se obično javljaju u uznapredovalim stadijima, kada je došlo do pretjeranog trošenja zubi ili zbog bolova, glavobolja.
U takvim situacijama terapija je dugotrajna i složena. U prvoj se fazi pomoću udlage (tanke ploče koja se stavlja između gornjih i donjih zuba) pokušava otkloniti bol, te se pokušava „naći“ izgubljeni zagriz.
Nakon prve faze slijedi definitivna rekonstrukcija zubi, najčešće protetskim radom, a s ciljem održavanja novog zagriza (odnosa donje i gornje čeljusti).
Terapija je puno jednostavnija kod pacijenata koji se jave rano, dok nema promjena na zubima, ili su one minimalne. Tada se također izrađuje udlaga, koja se nosi tokom sna, kako bi se trošila ona, a ne zubi, te kako bi se što ravnomjernije rasporedila sile. Kada se potroši uvijek se može napraviti nova, a zubi ostaju netaknuti.
